Konstruktivni dijelovi

Ravni krov

Održavanje ravnog krova bitni je aspekt trajnosti krova i zgrade. Održavanju ravnog krova, a posebno održavanju hidroizolacijske zaštite treba prići odmah početkom eksploatacije ravnog krova i zgrade. Razlog tome je da se uklone eventualni skriveni nedostaci koji su se dogodili u tijeku izvođenja radova, a tijekom eksploatacije pojavili. Odmah po pojavi treba otkloniti mjestimično nastale deformacije i oštećenja.

U postupku održavanja ravnog krova bitni elementi o kojima treba voditi računa su:
-da se ne opterećuje krovna ploha, odnosno hidroizolacijska zaštita nepredviđenim naknadnim opterećenjima
-da se ne oštećuje i probija hidroizolacijska zaštita
-da se krov ne koristi za namjene za koje nije predviđen (sušenje rublja, sunčanje ljeti)
-da se čiste slivnici i uvale (od lišća, papira, vrećica)
-kod čišćenja velikog snijega da se ne ošteti hidroizolacijska zaštita
Navedeni postupci i radnje mogu se i trebaju izvoditi samo uz znanje i u prisutnosti stručne osobe koja zna ocijeniti i odlučiti o radnjama koje se namjeravaju, odnosno koje se poduzimaju na krovu.

U održavanje ravnog krova spadaju i sitniji popravci na krovu. Takve popravke treba izvesti odmah nakon što su zamijećeni. Ako se isti što prije, tj. odmah ne uklone mogu izazvati nove veće deformacije i oštećenja. Tada će njihovo otklanjanje biti većeg opsega i fizičkog i financijskog.

Takvi manji popravci koje treba odmah izvesti su:

-popravak odvojenih mjesta kita na okapnim limovima
-popravak eventualnih oštećenja od vjetra na okapnim limovima
-popravak ispusnih rešaka između ploča
-ako je vjetar pomaknuo sloj šljunka treba ga ponovo razastrti
-ako se laka zaštita na neprohodnim krovovima sprala ili osipala, površinu ponovo obojiti odgovarajućom bojom za krovove

Osim navedenih treba obavljati i druge manje popravke koji imaju za cilj da produže trajnost hidroizolacijske zaštite i ravnog krova. Sve te radove treba izvoditi stručni izvoditelj specijaliziran za tu vrstu radova. Na ravnom krovu treba obavljati redoviti pregled dva puta godišnje. Na taj način i za duže vrijeme spriječiti će se nastojanje daljnjih neželjenih i štetnih pojava.

PRISTUP SANACIJI RAVNOG KROVA

Ravni krovovi i njihove sanacije česta su tema u stručnim krugovima, ali i šire. Ide se čak tako daleko da se zbog učestalih sanacija predlažu zabrane izgradnje ravnih krovova, odnosno da se ravni krovovi saniraju izvedbom kosih krovova iznad njih. Činjenica jest da vrlo često uočavamo da se sanacijski radovi izvode na krovovima, koji su tek nedavno sanirani. Postavlja se pitanje, što je tome uzrok, imajući u vidu činjenicu da danas raspolažemo s vrlo kvalitetnim hidroizolacijskim materijalima. Ima više mogućih odgovora o “krivcima” za takvo stanje, ali ono što je uočeno tijekom višegodišnjeg iskustva na sanacijama ravnih krovova je to, da se ta problematika nigdje sustavno ne tretira, odnosno da ne postoji jedan sustavni pristup toj problematici.

Kosi krov

OŠTEĆENJE KROVNOG POKRIVAČA

Oštećenje naročito osjećaju stanari gornjih katova zgrade kada u slučaju curenja dolazi do oštećenja stana, namještaja…
Procurivanje krovnog pokrivača dolazi uslijed:
– fizičkog oštećenja
– oluje
– požara
– vijeka trajanja krovnog pokrivača, dotrajalosti

SANACIJA KOSOG KROVA

Sanacija krovnog pokrova počinje pregledom istog i utvrđivanjem mjesta procurivanja. Nakon toga se pristupa sanaciji i to djelomičnoj ili temeljitoj. Djelomična sanacija je moguća ako je uzrok i mjesto procurivanja oko prodora kroz krov, oko krovnih slivnika i sl., gdje se uz manja financijska sredstva može uspješno sanirati procurivanje. Ukoliko je procurivanje krovnog pokrivača na više različitih mjesta nije moguće kvalitetno i sa sigurnošću izvršiti sanaciju krova, te je potrebito izvršiti temeljitu sanaciju cijele krovne plohe. Ova sanacija je u pravilu skupa, ali i trajnija. Kod kosih krovova potrebito je povremeno pregledati krovne plohe i ustanoviti u kojem su stanju, te manja oštećenja sanirati kao i pregledati i očistiti limene žljebove za odvod oborinskih voda s krova. Krov treba držati urednim, a ne kao mjesto za odlaganje nepotrebnih stvari. Od velike važnosti je čišćenje oko slivnika gdje lišće, trava i nečistoće stvaraju male brane i začepljuju odvode. Također je potrebito da se ne dozvoli rast biljaka i trava na krovu, a mogu se kemijski tretirati herbicidima (cidokor i sl.), jer korijenje biljaka uništava hidroizolacijske slojeve i dolazi do procurivanja krova.

Oštećenja krova ukoliko ih ne prouzroči nevrijeme, isprava su mala. Vlažna mjesta na potkrovlju znak su da sa krovom nešto nije u redu. Prvi pregled krova lako mogu izvršiti i sami suvlasnici zgrade. Ako tavan nije zatrpan potrebnim i nepotrebnim stvarima nije teško ustanoviti da li se i gdje kroz kosi krov probila voda. Za kišna vremena lako ćemo uočiti koji napukli crijep ili valovita ploča prokišnjava, no, teže ćemo otkriti mjesto gdje su se odlemile ploče limenog opšava. Iako, kada nam odozgo prokaplje voda, odmah pomislimo na oštećenje krovnog pokrova, uzroci se mogu kriti i u loše izvedenoj limariji, krivom nagibu krovišta, lošem polaganju crijepa ili ploča, skupljenom lišću u olucima, naknadnim prodorima kroz krov (postavljanje antena) i sl.
Troškovi sanacije ovise o opsegu potrebnog posla. Važno je prije svega da li su letve neoštećene ili ih treba zamijeniti (djelomično ili u cijelosti), u kakvom je stanju limarija, opšavi, krovni prozori i sl.
U pravilu sanacija krovova je skupa investicija koja u krajnosti kući daje novu vrijednost. Nije tajna da se kod kupovine stanova u zgradama potencijalni kupci interesiraju i za opće stanje zgrade, te i kvalitetu krova što dakako utječe i na cijenu i na odluku o kupovini stana.

UGROŽENA MJESTA

Kod starih krovova najugroženija su mjesta gdje crjepovi ne prianjaju tijesno uz priključke kao što su ventilacione cijevi, dimnjaci, nadozidi i sl. Također, oštećena žbuka na grebenu i sljemenu može prouzročiti prodiranje vlage, a time i truljenje krovnih letava. Krovne letve koje su istrule zbog napada nametnika ili su u cijelosti polomljene moraju se zamijeniti.
Dok izvana krov oštećuje kiša, nevrijeme, tuča i snijeg, ne odgovarajuća toplinska izolacija, vlaga iz kuhinje i kupaonice koja pravilno ne isparava oštećuje krov iznutra, a to se pogotovo vidi u potkrovnim stanovima. Tome je uglavnom kriva nedovoljno prozračna krovna konstrukcija s premalo elemenata za prozračivanje na krovnoj površini. Tako se događa da tijekom zime prokapa krov koji je ljetni izdržao i najjači pljusak. Topli zrak u prostorijama koje se zagrijavaju pomažu da se otopi snijeg na jednom dijelu krova, dok se na hladnoj strehi snijeg duže zadržava. Prilikom topljenja snijega i ponovnog smrzavanja na strehi se pojavljuju jezerca koja zadržavaju neotopljeni snijeg. Voda će pogotovu ako je krov manjeg nagiba priječi gornji rub crijepa i poteći na tavan. Takav se problem ne bi javljao da je krovište ispravno provjetravano čime bi se osiguralo podjednako topljenje snijega

Zidovi

Voda živim bićima znači život a zgradama smrt ! Vlaga je glavni uzročnik mnogih procesa razaranja građevina, iako one većini djeluju poput vječnih tvorevina kojima je potreban bilo kakav servis. No, kuće i zgrade treba održavati jednako brižno kao i automobile, ako ne i bolje. Prosječni vijek trajanja zgrade je oko 80 godina, no da bi se spriječile veće sanacije mnoge dijelove treba redoviti održavati. Koliko utjecaja na trajnost objekta ima održavanje najbolje ilustrira uspoređenje objekata izgrađenih u istom periodu po istim projektima tehnologiji i od istih materijala. Vidljiva razlika u kvaliteti objekata kao cjeline, uočljiva je kod onih koji su predmet brige vlasnika i onih kojima nije posvećena ni najosnovija pažnja. Na mnogim mjestima možemo vidjeti objekte izgrađene od manje trajnih materijala koji su u uporabi nekoliko decenija, a još uvijek su u zadovoljavajućem stanju. To je rezultat dobrog održavanja, blagovremene i brze intervencije na otklanjanju i najsitnijih kvarova. Zato najvažniji je zadatak graditelja, pri izgradnji i sanaciji zgrada, zaštita od vlage.

 

PUTEVI VLAGE
Zbog djelovanja vlage, mnogi konstrukcijski elementi mogu biti zahvaćeni razornim djelovanjem. Ako se hitni kvarovi, koji su rezultat djelovanja vlage, ne otklone, mogu nanijeti neprocjenjive štete objektu i ugroziti stabilnost pojedinih njegovih dijelova. Osim materijalnih šteta, poteškoće u korištenju najbolje osjećaju oni kojima se takove neprijatnosti događaju, a posebice osobama koje boluju od astme, reume i sl..
Voda ovlažuje građevinu s tri fronte:

IZ ATMOSFERE
 – oborinske vode, snijeg i kiša

Vlaženje zgrade uslijed kiše i snijega je vrlo štetno. Zato se krov zaštićuje krovnim pokrivačem i jače istaknutim vijencima. Međutim, vlaženje može nastati i u slučajevima da je krovni pokrivač ispravan. Uzročnici vlaženja mogu biti kvarovi i dotrajalost olučnih horizontala i vertikala, prozorskih i drugih klupčica i opšava ili loše održavanje kanalskih šahtova, podrumskih prozora, topljenja snijega na krovovima i lođama. Vlaga se zbog ovih oštećenja pojavljuje na pročeljima i manifestira otpadanjem i ljuštenjem žbuke, te vlaga kroz zidove i stropove prodire u prostorije zgrade.

IZ ZEMLJE – kapilarno upijanje vlage i procjedna voda
Oborinska voda stvara površinsku vodu koja vrši pritisak na zemljište i zgradu, te kao procjedna voda teče u niže slojeve zemljišta i tako se sakuplja kao podzemna voda. O procjeđivanju vode kroz različite terene može nam poslužiti podatak da istu količinu vode pjeskovito tlo propusti za 10 minuta, a glineno tlo za 70 dana. Ako se tlo sastoji od različitog zemljišta tada se voda može sakupljati uz podzemne zidove kao zaustavljena voda. Uz ove vrste voda ponekad oko podzemnih zidova postoji kapilarna vlaga koja je stalno prisutna u zemljištu i djeluje na zgradu. Protiv spomenutih voda i vlage postoje praktične metode hidroizolacijskih zaštita koje se danas izvode s različitim materijalima, te drenažom oko zgrade. Kritična mjesta su prodori cijevi kroz zidove podruma, te spojevi vertikalne i horizontalne hidroizolacije.

IZ ZRAKA PROSTORIJE– kondenzna vlaga
U svim prostorijama gdje ljudi borave razvija se manja ili veća količina vodene pare. U zraku svake prostorije nalazi se vodena para koja se pri promjeni temperature može vidjeti kao magla ili rosa na hladnim predmetima. Dakako, pri istoj temperaturi vidljiva je i pojačana “proizvodnja” pare npr. u kuhinji za vrijeme kuhanja. U kubni metar zraka, pri 20 C, može se uskladištiti 17 grama vodene pare i pri tomu je zrak zasićen 100% (relativna vlažnost mu je 100%). Svaki dodatni gram vlage se kondenzira, ali se kondenzira ista količina ako se temperatura spusti ispod 20 C. Ova pojava se najčešće javlja u kuhinjama, kupaonicama, praonicama i sl.. Kondenzat vodene pare vlaži žbuku i vremenom ga razara. Kod armirano betonskih konstrukcija kondenzat može izazvati koroziju armature i uništavati konstrukciju. Svi elementi od armiranog betona na vanjskim zidovima (nadvoji, serklaži) predstavljaju toplinske mostove i na njima se kondenzira vodena para, ako nisu dovoljno toplinski izolirani. Kondenzat se negativno odražava na prozore, vrata, što onemogućava dobro zatvaranje i skraćuje vijek trajanja stolarije. Jedini lijek protiv kondenza je često zračenja prostorija i ravnomjerno grijanje.

 

VLAGA NA ZIDU IZAZIVA

VLAŽNE MRLJE

Vlažne mrlje su prvi i najjednostavniji simptom vidljiv na zidu. Naime, mnogo vlage se “uskladišti” u zidu, a samo je manji dio vidljiv kao mrlja.

SALITRA – ISCVJETAVANJE SOLI

Vlaga sobom nosi različite soli koje se otapaju u vodi poput šećera ili kuhinjske soli. Vlaga koja se diže iz zemlje “pokupi” soli i unosi ih u zid. U samom zidu, betonu, mortu, opeci, žbuku ima različitih tipova soli koje voda otapa i procesom difuzije seli s jednog na drugo mjesto. Suhi kristal ima relativno mali volumen, no kada se napije vode poveća se i stvara veliko naprezanje u građevinskom materijalu, te izaziva razaranja (ljuštenje žbuke, mrvljenje opeke, odljepljivanje pločica i sl.). Na zidu primjetan je bijeli prah koji ima primjesa i drugih soli (klorida, sulfata, karbonata i sl.).

SOLI I MRAZ

Kada se udruže vlaga, sol i mraz nitko im nije ravan u uništavajućem djelovanju. Soli povećavajući svoje kristale stvaraju veliki pritisak ljeti, dok zime tom pritisku treba dodati i povećan volumen vode koja se smrzne.

BIOLOŠKA KOROZIJA

Na vlažnim zidovima rastu alge, lišajevi i plijesan. U novim zgradama gdje se pojavljuje kondenzna vlaga ispunjen je glavni uvjet za pojavu gljivica i plijesni. Alge i lišajevi svojim organskim kiselinama razjedaju anorganske materijale (beton, opeka i sl.).

KEMIJSKA KOROZIJA

Otpadne vode i zagađen zrak prijenose mnoge štetne kemikalije koje različitim kemijskim reakcijama u vodenom mediju razaraju beton i žbuku, te dolazi do korozije. Korozija metala dobro je poznata, no danas se još mnogi građevinski materijali ispituju i proučavaju pojave korozivnih procesa. U zgradama s armirno-betonskom konstrukcijom kroz pukotine prolaze kemikalije do armature, pa korozija smanjuje čvrstoću cijele konstrukcije. Opet, nazočnosti tim procesima, pogoduje vlaga.

GUBITAK TOPLINSKE IZOLACIJE

Velike investicije uložene u toplinsku izolaciju slabo su efikasne ako je toplinska izolacija natopljena vlagom. Gubi se velika količina energije, jer toplinska izolacije ne funkcionira zato što je oslabljena izolacijska moć.

Vlaga je glavni uzročnik mnogih procesa razaranja građevina, iako one većini djeluju poput vječnih tvorevina kojima je potreban bilo kakovi servis. No, kuće i zgrade treba održavati jednako brižno kao i automobile, ako ne i bolje. Prosječni vijek trajanja zgrade je oko 80 godina, no da bi se spriječile veće sanacije mnoge dijelove treba redoviti održavati. Koliko utjecaja na trajnost objekta ima održavanje najbolje ilustrira uspoređenje objekata izgrađenih u istom periodu po istim projektima tehnologiji i od istih materijala. Vidljiva razlika u kvaliteti objekata kao cjeline, uočljiva je kod onih koji su predmet brige vlasnika i onih kojima nije posvećena ni najosnovija pažnja. Na mnogim mjestima možemo vidjeti objekte izgrađene od manje trajnih materijala koji su u uporabi nekoliko decenija, a još uvijek su u zadovoljavajućem stanju. To je rezultat dobrog održavanja, blagovremene i brze intervencije na otklanjanju i najsitnijih kvarova. Zato najvažniji je zadatak graditelja, pri izgradnji i sanaciji zgrada, zaštita od vlage.

Dizala

Dizala, uređaji za električni pogon odnosno za vertikalni prijevoz  osoba i tereta po svojim karakteristikama pripada u kategoriju uređaja s povećanom opasnošću. Promatrajući u tom kontekstu, odnos prema dizalu u smislu dugotrajnog korištenja, zahtjeva od vlasnika objekta nešto drugačiji pristup nego prema ostalim uređajima i opremi u objektu.
Dizala  su pogonjena elektromotorom koji ili pokreće užad za vuču i protutežni sustav, ili pumpa hidrauličnu tekućinu za podizanje cilindričnih klipova.

Redovno održavanje dizala proizlazi iz Pravilnika o tehničkim normativima za dizala hidraulična i na električni pogon za vertikalni prijevoz osoba i tereta ( SL. list br. 55 / 70 , 16 / 86 , 28 / 89 ). Redovno održavanje dizala obuhvaća pregled postrojenja dizala i kontrolu njegova rada, otklanjanje utvrđenih nedostataka , te zamjenu neispravnih i oštećenih elemenata. Redovan servis dizala sadrži vizualni pregled i vizualnu provjeru sljedećeg:

provjeru rada ispravnosti svih sigurnosnih uređaja

provjeru ispravnosti pogonskih i upravljačkih uređaja dizala

pregled i kontrola ventila protiv pucanja crijeva pritiska

provjeru rada zahvatne naprave

pregled krajnjih sklopki, odbojnika, rada vrata voznog okna, zabrave vrata voznog okna provjeru nosivog okvira i njegovu vezu s kabinom i kruti spoj pregled rada dizala pri vožnji od stanice do stanice u oba smjera s pristajanjem provjeru rada uređaja za uzbunu i ostalih signalnih uređaja reguliranje rada dizala čišćenje i podmazivanje.

Dimnjaci i ventilacija

Dimovodna instalacija je sustav koji služi za odvod dimnih plinova od ložišta izvora topline sustava grijanja (kotla, plinske grijalice, kamina itd) u okolicu, a njezini osnovni dijelovi su: ložište izvora topline dimovodni nastavak – dio ložišta koji povezuje ložište i spojnu dimovodnu cijev spojna dimovodna cijev – spoj ložišta od dimovodnog nastavka do priključka na dimnjak priključak na dimnjak – dio dimnjaka koji povezuje spojnu dimovodnu cijev s dimnjakom. dimnjak – okomiti kanal u zgradi ili izvan nje koji se sastoji od nosive konstrukcije s jednom ili više unutarnjih cijevi za protok dimnih plinova oprema – dijelovi namijenjeni za održavanje, regulaciju i ostvarenje sigurnog pogona: osigurač strujanja uređaj za dovod dodatnog zraka (regulator podtlaka) dimna zaklopka eksplozijska zaklopka otvori za kontrolu i čišćenje otvor za ispust kondenzata s posudom za neutralizaciju (kod kondenzacijskih kotlova) sapnica kapa na vrhu dimnjaka i sl.

U osnovne zadatke dimovodnih instalacija ubraja se neometano odvođenje dimnih plinova u okolicu, sprječavanje nekontroliranog ulaska opasnih dimnih plinova u prostoriju, onemogućavanje nekontroliranog izlaska štetnog kondenzata i stvaranje podtlaka koji je potreban za savladavanje otpora u ložištu, dimovodnoj cijevi i dimnjaku (kod primjene atmosferskih ložišta). Načelo rada dimovodne instalacije temelji se na razlici gustoće vanjskog zraka i dimnih plinova.

Dimnjak je osnovni dio dimovodne instalacije i građevinski element koji služi za odvođenje dimnih plinova nastalih izgaranjem u ložištu nekog izvora topline u okolicu. Dimnjaci se dimenzioniraju i izvode tako da njihov broj, položaj i stanje osiguravaju da se ložišta izvora topline koja su predviđena za spajanje na njih mogu ispravno priključivati i koristiti. Pri tome treba imati na umu da je vijek trajanja dimnjaka kao građevinskog konstrukcijskog elementa jednak vijeku trajanja cijele zgrade.